|
Whatever, evo malo vijesti, točnije kolumne od nekoga...
Alonso nije najbolji, ali dakle jest
U anketi među šefovima ekipa koju je organizirao Autosport (i hvala mu na tome), oni su kao najboljeg vozača godine izglasali ― Fernanda Alonsa. Španjolac je, naravno, odmah uzvratio zahvalama, tvrdnjama kako mu ta "titula" posebno znači, itd., ali tu ima još jedna suptilnija poanta.
Time što je upućena skupina ljudi na prvo mjesto stavila Alonsa, a ne Vettela kao aktualnog svjetskog prvaka, zapravo je još jednom ali sada mnogo izravnije priznala koliko je faktor bržeg, iako i nešto nepouzdanijeg bolida bio važan Nijemcu da se dočepa naslova. Ili, tu anketu mogli bismo protumačiti kao tvrdnju da bi Alonso bio svjetski prvak da je kojim slučajem ovu godinu proveo u Webberovom kokpitu.
Što možemo na temelju toga zaključiti, osim da Španjolci dobivaju jedan mali dio zadovoljštine? Između ostalog, upozorenje da, napravi li Ferrari sljedeće godine bolid u samom vrhu i tamo ga uspije zadržati, Alonsa možemo prilično vjerojatno smatrati (barem) trostrukim svjetskim prvakom. Nije da nas to većina nije podsvjesno znala, ali kad to još potvrde i šefovi timova, već imamo malo konkretniju ideju kako bi konkurencija sljedeće godine mogla izgledati.
Webberov kostolom II
Uzevši u obzir da je godinu zapravo započeo došavši s rehabilitacije nakon loma noge u biciklističkoj nezgodi, Webberova sezona djeluje još i boljom. No tek je poslije sezone na vidjelo došlo da je Australac ponovio taj nestašluk nešto kasnije, slomivši (iako ne kritično) rame ― ali očito, zadrživši ga u tajnosti. On sada tvrdi da mu to nije srozalo razinu vožnje (uostalom, što bi drugo sada i rekao), ali ako se radilo o nečemu što je tražilo injekcije protiv boli, pitanje je koliko ta tvrdnja stoji.
Vidjevši količinu rivalstva između njega i Vettela, i principe po kojima se ekipa kroz sezonu postavljala prema njima, možda i nije nemoguće shvatiti zbog čega je odlučio pokušati sakriti svoj lom. Da ga je obznanio, zacijelo bi dobio formalnu podršku ali neformalno bi to bio jedan povod dati vjetar u jedra Vettelu. S druge strane, da je postao prvak, kao što je to do zadnjeg trenutka djelovalo moguće ili čak vjerojatno, i tek se tada saznalo za lom, ispao bi super-heroj.
Uglavnom, vodstvo Red Bulla nije sakrilo razočaranje Webberovim skrivanjem, i opet, donekle treba shvatiti i to stajalište. Međutim, unatoč izjavama kako ostavljaju svoje vozače i sljedeće godine da se slobodno međusobno utrkuju, tek treba vidjeti kakav je mogući impakt ovog "Shouldergatea" na Webberov status u Milton Keynesu.
Lotus, sada u raznim okusima!
Obistinio se onaj ranije naširoko pretpostavljani scenario ― Lotus grupa, u spletu Malezijskog proizvođača automobila Protona, kupila je većinski udio u Renaultu, i od sljedeće sezone nastupa pod imenom Lotus Renault. Lotusov utjecaj je dovoljno velik da će sljedeće godine upravo ova ekipa lansirati crno-zlatni set boja, poznat iz Lotus John Player Special dana nostalgije. Tako, kao što vam je već vjerojatno poznato, ćemo na gridu imati dvije posve različite momčadi srodnih imena: Team Lotus (kako će se zvati dosadašnji Lotus Tonya Fernandesa) i Lotus Renault. Kao kontrapunkt, Fernandes je dao do znanja da ipak ostaje na postojećoj zeleno-žutoj varijanti.
Obje ekipe tvrde da su onaj "pravi" Lotus, ili barem u neutralnijoj varijanti, tvrde da niti jedna od njih ne može tvrditi da je prava. Određene količine zbunjivanja i smišljanja nove nomenklature oko vrsta Lotusa već su nam predodređene za 2011... A dotle, sudska potezanja i optužbe tko-se-smije-kako-zvati se nastavljaju.
Što ima novo u 2011.
Svjetsko motosportsko vijeće se ovih dana bavi novim pravilima. Tehničkih novotarija ima podosta, ali među njima treba istaknuti nekoliko većih odnosno interesantnijih.
Za početak, nema više zabrane momčadskih odredbi, što se moglo donekle naslutiti na temelju FIA-inog izvještaja o slučaju Ferrarija na GP Njemačke. No kao gorka pilula ostavljen je (i dapače, posebno naglašen) članak pravila koji se odnosi na kažnjavanje bilo kakvih akcija koje bi sramotile sport. Dok je s jedne strane situacija sad čišća, s druge je još kompliciranija, jer je zbog tog famoznog članka i dalje nejasno gdje službeno prestaje taktika, a počinje sramoćenje i izigravanje publike. Pretpostavimo da mu je cilj samo onemogućiti baš najblatantnije puštanje koje ubija show.
Zatim, uvodi se nešto strože praćenje "čiste" vožnje, odnosno ograničavanje skakanja po rubnicima i sličnih manevara. Ovo je opet jedno pravilo za koje je teško reći kakav će imati efekt na utrkivanje. S jedne strane, načelno se vjerojatno svi slažemo da čistu, preciznu vožnju treba cijeniti. No ukoliko to dođe do situacije da vozači više ne koriste određene linije zavoja za pretjecanje i čak možda malo pritom riskiraju, mogao bi se smanjiti ionako siromašan udio akcije na stazi.
Nešto su postrožena pravila pretjecanja za puni krug, te se uvodi obavezni odmor za ekipe u noćima uoči utrke i kvalifikacija. Mjenjači sad moraju trajati pet utrka, s mogućnošću jedne zamjene bez sankcija.
Nakon što su pred koju godinu neslavno propale ideje o podesivom prednjem krilu, od sada će promjenjivo biti stražnje ― što bi, po istoj pretpostavci, moralo omogućiti više pretjecanja, ali uvijek iznova moramo biti strpljivi i vidjeti hoće li i kako to funkcionirati u praksi, i ako hoće, ne prijeti li tako nešto sport napraviti presterilnim. Vraća se i dvostruko snažniji KERS, a izbacuju F-ductovi i dvostruki difuzori.
A nešto daljnja perspektiva, koja govori o novoj formi motora za sezone od 2013. nadalje, uvest će četverocilindrične redne motore od 1.6 L s turbopunjačima i okretajima ograničenima na 12.000 u minuti, ali bi prema proračunima morali postići sličnu snagu kao i aktualni motori. Ima nešto zastrašujuće u tome da će proizvođači izvući preko sedam stotina konjskih snaga iz volumena tri barske krigle...
Priča o trojici izvađena iz hladnjaka
Svojevremeno smo slušali Lucu di Montezemola kako širi ideju o uvođenju trećeg bolida za ekipe, pa je cijela stvar pomalo utihnula. Čini se da mu je to sad opet tema, možda na krilima ranije sugestije Berniea Ecclestonea kako se Formula 1 treba riješiti novih ekipa.
Još uvijek, ideja je nerealna kao i tada, ili barem nepravedna. Istina, uvijek se može uvesti pravilo, kako je to svojevremeno bio slučaj, da se samo određen broj bolida može kvalificirati za utrku da se izbjegne sveopća gužva, ali to bi naravno bilo na štetu slabijih ekipa, a za napumpavanje prisutnosti jačih. Ferrari se vjerojatno ne bi ni u kojem slučaju trebao bojati da neće proći kroz pretkvalifikacije (da smo cinični, dodali bismo: osobito ne sad, kad je Luca Badoer otamo otišao).
_________________
|
A brzina skidanja oko 10kb/s 
Neću do 2012 godine bit gotov 
